Osnovni cilj Zakona o zaštiti ličnih podataka („Sl. glasnik BiH“ broj 49/06 i 76/11) je da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, obezbjedi zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

Shodno tome, osnovana je Agencija kao organ zadužen za zaštitu podataka.

U članu 3. Zakona o zaštiti LP, propisano je da je kontrolor svaki javni organ, fizičko ili pravno lice, agencija ili drugi organ koji samostalno ili zajedno s drugim vodi, obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade ličnih podataka na osnovu zakona ili propisa.

Nadalje, u članu 40. Zakona propisani su poslovi iz nadležnosti Agencije kao i ovlašćenja Agencije.

Jedan od poslova Agencije je i da nadgleda provođenje odredbi Zakona i drugih zakona o obradi ličnih podataka, a koje se provodi posredstvom inspekcije.

U konkretnom slučaju, kontrolor zbirke ličnih podataka je Facebook, čije sjedište nije na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Zakon o zaštiti ličnih podataka je opšti propis koji reguliše obradu i zaštitu ličnih podataka, a primjenjuje se na lične podatke koje obrađuju svi javni organi, fizička i pravna lica, osim ako posebnim zakonom nije propisano drugačije.

Cilj Zakona je da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.

U konkretnom slučaju riječ je o direktnom marketingu, obzirom da se radi o pozivanju putem telefona i nuđenju određenih proizvoda, promocija, nagradnih večera, poklona i slično, pri čemu su korišćeni Vaši lični podaci koji se nalaze u javnom telefonskom imeniku.

Kada je u pitanju direktni marketing, relevantne su odredbe člana 26. Zakona, kojim je propisano da nosilac ličnih podataka ima pravo da podnese besplatan prigovor na zahtjev kontrolora u pogledu budućeg korišćenja ili prenosa njegovih podataka u svrhu direktnog marketinga ili da bude obaviješten prije nego što njegovi podaci budu prvi put preneseni trećoj strani u svrhu direktnog marketinga.

Prilikom aplikacije za kreditno zaduženje, uobičajena je procedura da ste kao dio potrebne dokumentacije, dužni dostaviti i OVJERENU kopiju lične karte.

Šta mislite da je tačan odgovor? Da li smijete odbiti taj zahtjev, bez da budete oštećeni?

Zakon o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik BiH”, br. 49/06, 76/11 i 89/11) je opšti propis koji reguliše obradu i zaštitu ličnih podataka i primjenjuje se na lične podatke koje obrađuju svi javni organi, fizička i pravna lica, osim ako drugi zakon ne nalaže drugačije.

Jedan od principa obrade ličnih podataka je princip pravičnosti i zakonitosti propisan u stavu (1) tačka a) člana 4. Zakona. Ovaj princip podrazumjeva obradu ličnih podataka na osnovu i u granicama zakona i drugih propisa. Ostvarivanje principa pravičnosti i zakonitosti znači pridržavanje materijalno i formalno-pravnih propisa koji se imaju primjeniti u konkretnoj stvari, odnosno obezbjeđivanje materijalno-pravne i procesno-pravne zakonitosti.

Vjerovatno ne postoji osoba koja nije čula za Dalaj Lamu, ali ne znaju svi šta zapravo predstavlja takva osoba za jedan narod. To je titula poglavara žute sekte tibetanskog budizma.

Čovjek se rada sa određenom količinom psihičke (duševne) energije koja je osnova našeg postojanja i koja podržava naš imuni sistem. Važno je da se ta energija u čovjeku što duže sačuva i u toku života uzaludno ne rasipa, što možemo postići ako se držimo sljedećih pravila:

Za sve koji dosad nisu puno znali o njemu, boks predstavlja sport visokog intenziteta vježbanja.

On ubrzava metabolizam i puls, a taj efekt traje i dugo nakon treninga. To praktično znači manju apsorpciju kalorija i masti tokom dana, što je izuzetno važno za prevenciju prekomjerne tjelesne težine.

Danas boks postaje jedan od najpopularnijih fitnes treninga na svijetu, što nije ni čudno jer je izuzetno efikasan i zabavan.

Iako ponekad djeluje pomalo nasilan i grub, zapravo se radi o plemenitoj vještini gdje je vrlo bitna mentalna snaga i koncentracija jer za vrijeme borbe treba stalno razmišljati o protivniku i načinu izbjegavanja udaraca, a pri tome se pravilno kretati po ringu i ispravno disati.

Ako uzmemo u obzir borbe šakama koje su prethodile modernom boksu, možemo reći da je boks jedna od najstarijih sportskih vještina. Ranije je bio rezervisan isključivo za muškarce, ali danas je situacija ipak nešto drugačija.

Poznavanje prednosti ringa širom svijeta – učinilo je da ovaj sport rado pohađaju i žene.

Da li je zaista moguće prema ponašanju u čaši, izgledu, mirisu i ukusu vina odretiti o kom se proizvođaču, kojoj etiketi, pa i kojoj berbi radi?

Majstor od vina ili Master of Wine je titula koja se prilično teško osvaja. Potrebno je mnogo rada, učenja, prakse, odricanja, vremena (nerijetko i preko jedne decenije) za sve to i na kraju svega pet odsto polaznika Akademije dobije priliku da se okiti pomenutim zvanjem.

U čitavom svijetu ima ih ukupno 345, a nemoguće je zamisliti značajnu vinsku manifestaciju bez njihovog učešća. Stoga se „bukiraju” i po godinu dana unaprijed, a gospodin Smulders je jedan od pet najtraženijih. Sa razlogom.

Ipak, nije Maser of Wine jedini koji u malom prstu drži vinske pojmove. Ako pripadate prefinjenijem i suptilnijem dijelu muške i ženske populacije neće biti dovoljno da samo uživaju u vinu bez da ga bolje razumiju i prepoznaju šta je to sve što im se sviđa u njemu.

Potrebno je upoznati se i s osnovnim pojmovima. Evo nekih, čisto da bi znali šta znače ako ih neko u društvu pomene. Ili, što da ne, ako vi poželite da ostavite utisak.

Samo starije generacije pamte vrijeme kada je fizičko vaspitanje u školama bilo tretirano kao pravi pravcati predmet i kada mu je bilo pristupano sa velikom ozbiljnošću. Dakako, pričamo o generacijama koje su stasavale prvih decenija nakon Drugog svjetskog rata, tokom ranog perioda Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Socijalizam kao sistem polazi uvijek od pitanja šta je dobro za društvo u cjelini i pokušava da eliminiše sve pojave koje su asocijalne a posebno one koje su antisocijalne. Ponekad je to dobro, a ponekad nije, posebno ne onda kada se vlastodršci zanesu u samouvjerenosti u svoju vaskoliku “mudrost”.

Akcenat koji se stavljao na fizičko vaspitanje kao stvar od opštedruštvene koristi svakako je bio pozitivan. U zdravom tijelu — zdrav duh. A nema zdravog društva bez zdravog duha njegovih pripadnika, niti ga ima bez fizički zdravih ljudi.

Upravo je ta ozbiljnost kojom se pristupalo časovima fizičkog u Titovoj Jugoslaviji vidljiva na ovoj slici koja je 12. marta 1957. godine nastala u 7. gimnaziji u Mariboru, u Ljudskoj (Narodnoj) Republici Sloveniji.

Boks je blagotvoran. Bilo da vam je petnaest ili pedeset, poslije osnovne obuke neophodne za boks -- postupka koji Džojs Kerol Outs naziva "fantastičnim potčinjavanjem samog sebe" - bićete tjelesno čvršći nego ikada.

Ne možete boksovati a da ne očvrsnete, kao što ne možete plivati a da se ne pokvasite. Ne možete ni u šta udarati tri minuta - u vreću, u krušku, u fokusere, a svakako ne u drugo ljudsko biće - bez dobrog kardiovaskularnog stanja. Ništa ne podstiče srce, ne ubrzava krv i ne otčepljuje vene kao boks.

Ne možete ni primiti jak udarac u stomak ako dole nosite mekani pivski jastuk. Boks poznaje bezbrojne varijante trbušnjaka i trenirajući boks radićete na stomačnim mišićima koliko biste i na jogi ili pilatesu. Boks ubija pivski stomak i budi trbušne mišiće.

Boksu se morate posvetiti, ne možete boksovati kad vam dođe. Boks nije skijanje ili ronjenje, nije nešto čime se možete baviti jednom godišnje na odmoru. Boks nije čak ni kao fudbal ili tenis - ne možete se baviti boksom povremeno u parku kad je sunčan dan. Boks, čak i na amaterskom, rekreacionom nivou, iziskuje predanost, disciplinu i izdržljivost.

Dženet se oduvjek bojala raka, zbog toga je na kraju i oboljela. Sama kaže da je strah prizvao njenu bolest. Istraživanja su pokazala da pretjerani strah može dovesti do brojnih bolesti, među kojima su i teška oboljenja poput raka. Ali to se ne odnosi na osobe koje strah doživljavaju kao svog saveznika i učitelja, kaže dr Lisa Rankin.

U tom slučaju u njihovom se organizmu stvara drugačija reakcija na strah.

Nije toliko važno osjećate li strah koliko je važan način na koji ga vi sami doživljavate. Tako su istraživanja pokazala da se puno češće razboljevaju ljudi koji, osim što su izloženi stresu, ujedno vjeruju da taj stres štetno djeluje na njihovo zdravlje. 

Kao ilustraciju toga, dr Rankin navodi slučaj pacijentkinje Dženet. Ta žena se oduvjek bojala raka, bolnica i liječenja. 

Sve je radila kako se ne bi teško razboljela - uzimala je vitamin D, nosila zaštitu od sunca, jela brokuli…

Uprkos tome dobila je rak, i to, kako je sama zaključila - iz čistog straha, odnosno zato što ga se panično bojala.

Tokom liječenja raka morala se suočiti sa svojim najdubljim strahovima. Na kraju je svoj strah prigrlila i prihvatila kao saveznika, a to je dovelo do njenog konačnog izlječenja. 

Došao je i taj dan, četvrtak, ustajem sabajle, nalazim što stariju i što deblju košulju, da teže iscepaju zainteresovani, stižem u porodilište. Još se ništa ne zna, kad će šta će, usput me pozdravljaju studenti medicine koji baš tu imaju predavanja, toliko sam valjda prisutan…

Okolo sve vrste očeva. Novopečeni, prepoznaju im se podočnjaci od neprospavane noći, dok pod ruku sa nekom babicom, sa buketom cveća i nekoliko kesica od po 200 grama kafe što porodlišina moneta za potplaćivanje, tumaraju hodnicima. Zatim dolaze iskusni očevi, doterani, sa buketom cveća i nosiljkom, čekaju kod table gde piše “Otpust beba”, pored obaveznog tasta obično sa fotoaparatom, neki povedu i raštimovane trubače sa plehanim ulubljenim trubama. Treća grupa su zabrinuti budući očevi, cupkaju po ćoškovima.

Bio sam u trećoj grupi. Mada u ta dva dana možda je to bila i neka posebna grupa. Jer, prvo je jedan doktor rekao biće u četvrtak pre podne, ali je onda u četvrtak pre podne rekao da će ipak biti u ponedeljak… Onda je drugi, u četvrtak oko podne rekao da je bolje da to bude u četvrtak uveče. U četvrtak uveče, kada sam kupio već sve potrebno za izazivanje porođaja, čega u bolnici naravno nema, treći doktor, ljubazan mladić, objasnio je pogledavši karton da nema potrebe večeras, uz to porodilište je puno, nego u petak ujutru. U petak ujutru četvrti doktor objašnjava da će porođaj biti u ponedeljak, da bi neki glavni konačno presudio, pošto mu je moja žena ispričala da ne jede ništa već dva dana jer je u svako doba dana bar jednom porađaju, da će sve biti obavljeno u subotu i to – carskim rezom…

Svaki muškarac može da bude otac, ali baš svaki. Čak i detetu koje nije njegovo. Otac je pravna kategorija, on je ono „ime oca“ iz dokumenata. I kada je ta rubrika iz nekog razloga prazna svi znamo da taj otac negde postoji, skriven iz nekog razloga, dobrog ili lošeg. S tim da je ovo drugo češće.

Otac može biti odgovoran. Može ići redovno na roditeljske sastanke, može da prati napredovanje svog deteta, može biti zabrinut kada se dete razboli. Može redovno da plaća alimentaciju, ako je situacija takva. A može i sve suprotno od toga. Može mu se, jer je takav otac.

Očevima se cepa košulja kada se dete rodi. Očevi tada časte. Neki očevi se tada raduju, neki misle da se raduju, neki se prave da se raduju. Neki se kriju.

Tate su već druga priča. Nije svaki otac tata, kao što ne mora svaki tata da bude otac, jer tatom te proglašava dete. Tata je titula koju moraš da zaslužiš. Koliko god je lako definisati oca, toliko je teško odrediti kada se otac pretvara u tatu.

"Moja prabaka ostala je udovica sa 27 godina, sama sa dvije djevojčice, maleni dečak joj je umro. Sa malim prihodima, teško su živjeli. Kada su primanja mala, treba biti veoma, veoma štedljiv, štedjeti i mudro trošiti novac za vođenje domaćinstva. Ona je tako i radila. Tako je i živjela.

A onda je videla u prodavnici te cipele.

Luksuzne, moderne, lakovane, sa visokom potpeticom. I kupila ih je. Na nozi su joj stajale kao salivene, kao rukavice. Kad je došla kući uključila je gramofon i malo igrala: dvije godine prije toga nije igrala.

Dvije godine je vodila štedljiv život, preračunavajući svaku paru, nije imala baš veliku želju za životom. Tugovala je za mužem i dječakom. Cipele su bile veoma skupe, morala je da potroši sav novac. Sa užasom je mislila, kako će sa djecom da preživi, šta će biti sutra?

Ništa loše nije se desilo.

Pozajmila je novac, polako ga otplaćivala, sipala sebi malo manje supe, ćerkama davala meso. Jela je hljeb sa čajem, ali to joj nije bilo teško, jer je imala te divne cipele sa štiklom!