Kineski zid (Great Wall of China), jedno od sedam svjetskih čuda, najveća je drevna vojna fortifikacija u svijetu čija je izgradnja najduže trajala. Kineski zid je i najveća građevina na svijetu i jedina koja se vidi sa mjeseca.

Proteže se od stepa srednje Azije do Žutog mora, ukupnom dužinom od 8.851 km (glavni dio 2.450 kilometara), visinom od 10 do 16 metara, širinom od 8 metara, predstavlja najduži zid na svijetu, i najveći odbrambeni objekat. Pod starovremenskim vojnim uslovima, bilo je gotovo nemoguće da se vojska popne kroz opasan reljef do ispod samog zida i zatim otuda povede ofanzivu na zid.

Sa unutrašnje strane zida su sazidane odgovarajuće kamene stepenice i hodnici.

Na svakih nekoliko stotina metara je podignuta po jedna kula odnosno toranj za prenos dimnog signala. Kule su podesne za smještaj oružja i hrane ali i za odmor pograničara.

Iako se po pravilu putuje u sopstvenoj organizaciji i o sopstvenom trošku, uvijek postoje načini kako posjetiti neku daleku zemlju, da taj put bude u službi profesionalnog usavršavanja a da troškove puta snosi upravo ta strana. 

Putem Kabineta predsjednika Vlade Republike Srpske, Ministarstvo za ekonomske odnose i koordinaciju proslijedilo je Notu Ambasade NR Kine u BiH i Program seminara (231 seminar u ponudi) koji će se održati u NR Kini, u 2016. godini, u cilju implementacije plana za obuku kadrova iz Republike Srpske i BiH.

Izbor kandidata koji učestvuju na seminarima vrši kineska strana putem Ambasade NR Kine u BiH, na osnovu prijave i biografije svakog kandidata.

Sve troškove vezano za seminar (avionski prevoz, smještaj, hrana) snosi kineska strana. Mogućnost učešća na seminarima imaju kandidati koji govore engleski jezik i koji nemaju više od 45 godina starosti.

Prijavio sam se na Seminar pod nazivom "2016 Seminar on Engineering Education and Project Management for Countries in Belt and Road Areas" u trajanju od 21 dan.

Nakon što sam obavješten da je moja aplikacija za seminar prihvaćena, počele su užurbane pripreme za put.

Ostatak priče donosim u fotografijama:

U našoj civilizaciji se uvijek negde žuri tako da ljudi nemaju previše vremena za duge razgovore, pa čak ni u pazaru. Kupovina se kod nas bazira na fiksnim cijenama na osnovu kojih zaključujemo o kvalitetu robe (tj. ako je skupo, mora biti i dobro) i funkcioniše po principu: „Ako ti se ne sviđa, poljubi pa ostavi!“

Međutim, nije svuda tako. Tamo negdje daleko, fiksne cijene su misaona imenica, a pazar je zanat koji treba da se ispeče od malih nogu. U tom dijelu svijeta cijena je tek tema za divan i nadmudrivanje. O njoj se može pregovarati zahvaljujući tome što je svaki gazda u svojoj radnjici po cijeli bogovjetni dan. Tako to ide i na Bliskom Istoku.

Kada tamo dođe neko sa „bliskog dalekog ili divljeg zapada“ sa dubokim džepom, usljed velike jeftinoće ni precjenjene stvari mu neće djelovati skupo i neće imati glavobolju. Ali će je zato imati oni sa plitkim džepom i koji misle da nikad neće ovladati tom vještinom, pa da je zato lakše da ništa ni ne kupe!

Ali, postepeno će urođena borba za opstanak učiniti svoje pa će naivni turista poslije raznoraznih peripetija ipak na kraju steći moć cjenkanja. Isprva će okretati leđa „bezobraznom“ trgovcu, potom će par puta biti nasamaren da bi već na kraju živaca i sam postao „bezobrazan“ prestajući da crveni od stida i neprijatnosti u razgovoru sa prodavcem.

Dok studentske menze kod nas nisu baš oaze uživanja, u nekim dijelovima svijeta stvari u vezi sa tim stoje sasvim drugačije. Studentska menza X'ian univerziteta sastoji iz tri cjeline: u jednoj se služe tradicionalna kineska jela, u drugom su jela iz cijelog svijeta, a treći je najudobniji i predviđen za večeru i opuštanje nakon napornog dana.

Ova kantina nije otvorena za javnost, a moja malenkost je imala priliku da ga posjeti kao sastavni dio studijske posjete ovom prestižnom kineskom univerzitetu.

Da ne zaboravim, ovo je snimak samo jedne etaže od ukupno 3. Šta vi kažete?

Za samo 12 EUR godišnje možete da šaljete neograničene poruke i emotikone putem Telegrama, WeChat-a, Whatsapp-a, Facebook Messengera, Vibera i mnogih drugih instant aplikacija za dopisivanje u bilo kojoj zemlji na svijetu. Zahvaljujući ovoj kartici ostaćete u kontaktu sa svojom porodicom, prijateljima i kolegama.

Jednostavno ubacite ovu karticu u svoj mobilni telefon i počnete chat. Broj vam ostaje isti, osim što niko neće moći da vas dobije putem poziva, jer ta opcija ne radi.

Kako funkcioniše ChatSim?

Prije svog putovanja naručite karticu putem web stranice www.chatsim.com. Kartica važi godinu dana. Aktivacija kartice je jednostavna i radi se o samo nekoliko klikova putem web stranice.

LaRae Quy, koja je pune 23 godine radila za američki FBI, otkrila je nekoliko savjeta kako ‘čitati’ signale koje nam šalju sagovornici.

Istraživanja pokazuju da je za upoznavanje ličnosti i njezino skeniranje potrebno svega pet minuta. U tih pet minuta možemo evaluirati ličnost sa gotovo 70 odsto tačnosti. Ali preostalih 30 odsto ponekad može stvoriti problem.

Sposobnost ‘čitanja’ ljudi jedna je od veoma korisnih vještina koja se može naučiti, smatra bivša agentica FBI-ja, LaRae Quy. Radeći pune 23 godine za FBI, kaže, stekla je bogato iskustvo te sa sigurnošću može tvrditi da dobro ‘čita’ ljude.

Dodaje kako ne morate posjedovati supermoći koje podrazumijevaju čitanje misli.

Da biste otkrili što se događa u nečijoj glavi, morate samo pratiti signale koje osoba šalje svojim ponašanjem. Oni će vam otkriti baš sve o nekoj osobi.

Izdvojila je devet savjeta koji će svima pomoći u uspješnom ‘čitanju’ ljudi, prenosi Instameme.

Ja sam bog, ja sam najveći čovjek koji je ikada živio, sve je o meni….Ove i slične poruke sve su masovnije u popularnoj muzici, a vulgarno samohvalisanje i drugi pokušaji da se po svaku cijenu izađe iz anonimnosti postali su standard za ponašanje na društvenim mrežema. To su, međutim, samo pokazatelji duboke patologije i krize pravih vrijednosti u zapadnom društvu, tvrde stručnjaci.

Ljubavne pjesme su mamac za široku publiku još od vremena džez svirača iz zadimljenih klubova, a potom psihodeličnih Bitlsa, pa sve do nekada kontroverzne Madone i današnjih tinejdžerskih zvijezda, koje su poznatije po profilima na društvenim mrežama nego po svojim pjesmama.

Ono što se, međutim, promijenilo jeste da je izražavanje ljubavi u savremenoj pop muzici sve ćešće prvenstveno usmjereno ka samome sebi. To potvrđuje i istraživanje Pem MekAuslan i Meri Vong, dve profesorke psihologije sa Univerziteta u Mičigenu, objavljeno ovog ljeta. Istraživanje je zabilježilo značajan porast narcizma i individualizma u zapadnoj muzici u posljednjih četvrt vijeka, a takav trend je zabrinjavajući i usljed činjenice da američke i evropske pop zvijezde diktiraju kulturne trendove.

Možda ne pripadate onim ljudima koji znaju bezbroj citata iz domaćih ili stranih filmova. Možda ste dio onih drugih – koji u tome ne vide svrhu, ali isto tako vole da pogledaju dobar film.

Svakako da dobro napisan i sjajno režiran film sa maestralnom podjelom uloga – ostavlja utisak na nas gledaoce. Međutim, da li ste nekada pomislili da u svijetu “sedme umjetnosti” možete pronaći i valjane poslovne savjete?

Uzmimo za primjer trilogiju “Kum”. Izvanredno djelo nastalo iz pera Marija Puza koje je nenadmašni Frensis Ford Kopola pretočio u priču kojoj se milioni gledalaca širom svijeta često i rado vraćaju.

Prvi dio “Kuma” zaigrao je na “velikom platnu” daleke 1972. godine, ali poslovna načela koja u njemu možemo naći, ako malo zagrebemo ispod površine – važe i danas.

Šta tu možemo da naučimo?

Bez ideje da se promoviše kriminal, hajde, na trenutak, da zamislimo direktora neke kompanije kao “kuma”.

Jednom ne tako davno, živio je srećan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je srećan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični. Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolisao.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizuje evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su zaposliti nekog ko bi nabavljao papir i pripremao izvještaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva. A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije. Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: uporedne studije sa grafikonima, analize trendova poslovanja, razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novi računar sa printerom. Srećni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računar. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno hitno reagovati.

Ako muškarac ne shvati prirodu žene i njenu različitost od svoje prirode može mnogo pogoršati situaciju i pretvoriti je u veliku krizu vjerujući da on ženi pomaže.

Muž mora znati da žena govori o problemima da bi mu se približila i osjetila njegovo razumjevanje, a ne da bi joj on ponudio praktična rješenja i dao smjernice.

Kada se muž i žena sretnu, ona želi da mu priča o svemu što se u toku dana dogodilo i nastoji izraziti osjećanja koja su je obuzimala. Međutim, muž odjednom prekida nit razgovora kako bi joj dao praktična rješenja problema o kojima govori. On smatra da joj je time pomogao i iskazao podršku.

Kao primjer ćemo navesti situaciju koja se odigrala između Sanje i njenog muža Nikole.

Nakon posla i kupovine stvari za djecu Sanja se umorna vratila kući. Htjela je da govori o svojim osjećanjima: "Imam strašno mnogo obaveza, nemam vremena za sebe ni za svoje lične poslove".

"Daj otkaz na tom mjestu. Možeš potražiti neki drugi posao koji ti više odgovara", odgovara Nikola.

Upečatljiv tekst o tome kako nehotice kvarimo život svojoj deci dovodeći ih do neuroze, nesamostalnosti i niskog samopoštovanja.

„Deca su svetinja. Za decu samo najbolje. Neka bar ona nešto prožive. Cveće života. Radost u kući. Ne brini, sine – tata će za tebe uraditi sve…“

Neprestano slušanje ovih reči kao pesmice iz nekog razloga vrlo mi je dojadilo. I kao roditelju, i kao bivšem detetu, i kao budućem dedi. Ne bi li bilo dovoljno samo voleti svoju decu? Nije li vreme ophoditi se prema njima malo više ljudski?Lično ne bih birao ovaj trenutak da se rodim. Ima previše ljubavi. Čim si dobio datum rođenja, odmah postaješ lutka. Mama, tata, babe, dede samo su čekali da na tebi počnu zadovoljavati svoje komplekse i nagone. Hrane te dok ne pukneš. Dovode ti dečjeg masera. Oblače ti, na sveopšte oduševljenje, farmerke i kaput premda još ne umeš ni da sediš. A ako si devojčica, onda ti već u drugoj godini probuše uši da bi ti stavili zlatne minđuše, koje je koliko god koštale, omiljena tetka Daša namislila da ti pokloni.

Do trećeg rođendana igračke već ne mogu da stanu u dečju sobu, a do šestog ni u vikendicu. Iz dana u dan te najpre voze, a zatim vodaju po prodavnicama dečje odeće, usput svraćate po restoranima i PS igraonicama. Posebno obdarene mame i bake spavaju s decom do njihove desete godine, sve dok to ne počne da vuče na pedofiliju. A da – zamalo ne zaboravih! Tablet! Dete pod obavezno mora da ima tablet. Poželjno je i ajfon. Od treće godine. Zato što Mika ima, mama mu je kupila, a ona zarađuje manje para od nas. Čak i Tanja i iz susedne grupe ima, a ona živi s babom.

Pred školu se obično „period lutke“ završava i započinje „popravljanje“. Ti divni roditelji najzad uviđaju da su nešto kanda malo pogrešno uradili. Dete ima višak kilograma, loš karakter i sindrom deficita pažnje. Sad te s istim onim entutijazmom vodaju po dijetolozima, pedagozima, psihoneurolozima, samo neurolozima i samo psiholozima. Rodbina pomamno traži nekakvo čudo koje će proizvesti čarobno ozdravljenje, a da se pritom ne menja ništa u pristupu vaspitanju tog deteta. Na te u suštini ezoterijske radnje troši se gomila novca, živaca i vremena. Rezultat je nula zarez nešto.