O kvalitetu vazduha i šta možemo naučiti na primjeru Londona?
Dominantni doprinos istorijskom zagađivanju vazduha u Londonu bilo je sagorevanje uglja. Kroz 18. i 19. vijek, industrija uglja u Velikoj Britaniji naglo se širila, vođen ne samo ekonomskim rastom, već i povećanjem broja radne snage i poboljšanim mrežama distribucije (poput željeznica i plovnih puteva).
Povećanje potražnje i pad cijena uglja (cijene su gotovo prepolovljene između 1820. i 1850.) dovele su do brzog porasta nacionalne potrošnja uglja, koja je porasla sa 20 miliona tona 1820. na 160 miliona tona 1900. (osmostruko povećanje).
Pad zagađenja vazduha može se pripisati složenom kombinaciji faktora, uključujući ekonomsko restrukturiranje daleko od teške industrije, prebacivanje izvora energije i povećanu regulaciju životne sredine.
Smatra se da postoje tri primarna razvoja koja su dovela do tog pada.