Cjenkanje se u Kini podrazumjeva
U našoj civilizaciji se uvijek negde žuri tako da ljudi nemaju previše vremena za duge razgovore, pa čak ni u pazaru. Kupovina se kod nas bazira na fiksnim cijenama na osnovu kojih zaključujemo o kvalitetu robe (tj. ako je skupo, mora biti i dobro) i funkcioniše po principu: „Ako ti se ne sviđa, poljubi pa ostavi!“
Međutim, nije svuda tako. Tamo negdje daleko, fiksne cijene su misaona imenica, a pazar je zanat koji treba da se ispeče od malih nogu. U tom dijelu svijeta cijena je tek tema za divan i nadmudrivanje. O njoj se može pregovarati zahvaljujući tome što je svaki gazda u svojoj radnjici po cijeli bogovjetni dan. Tako to ide i na Bliskom Istoku.
Kada tamo dođe neko sa „bliskog dalekog ili divljeg zapada“ sa dubokim džepom, usljed velike jeftinoće ni precjenjene stvari mu neće djelovati skupo i neće imati glavobolju. Ali će je zato imati oni sa plitkim džepom i koji misle da nikad neće ovladati tom vještinom, pa da je zato lakše da ništa ni ne kupe!
Ali, postepeno će urođena borba za opstanak učiniti svoje pa će naivni turista poslije raznoraznih peripetija ipak na kraju steći moć cjenkanja. Isprva će okretati leđa „bezobraznom“ trgovcu, potom će par puta biti nasamaren da bi već na kraju živaca i sam postao „bezobrazan“ prestajući da crveni od stida i neprijatnosti u razgovoru sa prodavcem.
