Možda ne pripadate onim ljudima koji znaju bezbroj citata iz domaćih ili stranih filmova. Možda ste dio onih drugih – koji u tome ne vide svrhu, ali isto tako vole da pogledaju dobar film.

Svakako da dobro napisan i sjajno režiran film sa maestralnom podjelom uloga – ostavlja utisak na nas gledaoce. Međutim, da li ste nekada pomislili da u svijetu “sedme umjetnosti” možete pronaći i valjane poslovne savjete?

Uzmimo za primjer trilogiju “Kum”. Izvanredno djelo nastalo iz pera Marija Puza koje je nenadmašni Frensis Ford Kopola pretočio u priču kojoj se milioni gledalaca širom svijeta često i rado vraćaju.

Prvi dio “Kuma” zaigrao je na “velikom platnu” daleke 1972. godine, ali poslovna načela koja u njemu možemo naći, ako malo zagrebemo ispod površine – važe i danas.

Šta tu možemo da naučimo?

Bez ideje da se promoviše kriminal, hajde, na trenutak, da zamislimo direktora neke kompanije kao “kuma”.

U posljednjih 25 godina broj klasičnih filijala preko kojih banke rade sa mušterijama širom Evropske unije, vrtoglavom brzinom se smanjuje. Tako je recimo Credit Suisse ugasila u posljednjih dvadesetak godina više od 45 filijala a kod Rajfajzen bank od 1.149 danas sa klijentima radi svega 977 klasičnih filijala (sa šalterima).

Eksperti i bankari predviđaju da će se pomenuti trend galopirajućom brzinom razvijati i narednih godina a kao osnovni uzrok navodi se razvoj IT tehnologija i „primetni konformizam klijenata koji vole sve poslove vezane za plaćanja da završavaju udobno zavaljeni u fotelje“ i posredstvom on-line bankinga.

Kod mlađe populacije, starosne dobi do 40 godina, tvrde eksperti, uočljivo je da „sve rade u hodu“ pa tako i operacije plaćanja ili kupovine. Najčešće je to putem aplikacija za mobilne telefone.

Na sreću, kažu bankari, „šalterski rad sa klijentelom neće izumrijeti ni narednih 10 -15 godina ali će svakako biti daleko manjeg obima nego ranije. Kod starijih građana primjetno je nepovjerenje u elektronske vidove komunikacija te postoji još uvijek visoko izražena potreba za ličnim konsultovanjem sa bankarskim službenicima. Kako oni vole da kažu – živa riječ mog bankarskog službenika nema cijenu“.