Ljudski glas: to je instrument koji svi sviramo. To je, vjerovatno, najmoćniji zvuk na svijetu. Jedini je koji može da pokrene rat ili kaže "Volim te". Ipak, mnogo ljudi je iskusilo, da kada govore, ljudi ih ne slušaju. A zašto je tako? Kako možemo da govorimo svemoćno da bismo promjenili nešto na svijetu?

Volio bih da predložim da postoji mnogo navika od kojih moramo da se klonimo. Za vaše zadovoljstvo, sastavio sam sedam smrtnih grijehova govora. Ne zavaravam se da je ovo konačna lista, ali mislim da su ovih sedam, veoma krupne, navike pred kojima svi možemo pokleknuti.

  1. TRAČ. Loše govoriti o nekome ko nije prisutan. To nije lepa navika, i znamo vrlo dobro da će osoba sa kojom smo tračarili pet minuta kasnije ogovarati nas.
  2. OSUĐIVANJE. Poznajemo ljude koji su takvi u razgovorima, i veoma je teško slušati nekoga, ako znate da vas procjenjuje i pronalazi nedostatke, u isto vrijeme.
  3. NEGATIVNOST. Možete nasjesti na ovo. Moja majka je u posljednjim godinama svog života postala jako negativna, i to je teško slušati. Sjećam se da sam joj jednog dana rekao: "Danas je prvi oktobar." a ona je rekla: "Znam, zar to nije užasno?" Teško je slušati kada je neko toliko negativan.
  4. I još jedan oblik negativnosti, ŽALJENJE. Pa, to je nacionalna umjetnost Velike Britanije. Naš nacionalni sport. Žalimo se na vrijeme, sport, politiku, na sve. U stvari, žaljenje je zarazna bijeda. Ne širi sunce i svjetlost po svijetu.
  5. IZGOVORI. Svi smo upoznali takvog tipa. Možda smo svi bili taj tip. Neki ljudi svaljuju krivicu, samo je prebace na nekog drugog i ne preuzimaju odgovornost za svoja djela. Opet, teško je slušati nekog ko je takav.
  6. Pretposlednji, šesti od ukupno sedam, KIĆENJE I PREUVELIČAVANJE. U stvari, to obezvrjeđuje naš jezik. Na primjer, ako smatram da je nešto zaista strava, kako ja to nazivam? I naravno, ovo pretjerivanje postaje lažno, potpuno lažno, i mi ne želimo da slušamo ljude koji nas lažu.
  7. I na kraju, DOGMATIZAM, pometnja činjenica i stavova. Kada se te dvije stvari izmješaju, vi slušate uzaludno. Znate, neko vas bombarduje mišljenjima kao da su istine. A to je teško slušati.

I eto ih, sedam smrtnih grijehova govora. Ove stvari bi trebalo da izbjegavamo. Ali, da li postoji pozitivan način da mislimo o ovome?

Da, postoji. Volio bih da predložim četiri zaista čvrsta temelja, na kojima možemo stajati, ako želimo da naš govor bude moćan i promijeni svijet. Srećom, ove stvari formiraju riječ. Ta riječ je "HAIL" (engl. grad) koja ima i šire značenje. Ne mislim na ono što pada sa neba i udara vas po glavi. Mislim na ovu definiciju: "pozdraviti ili entuzijastično odobravati", kako ja mislim da će naše riječi biti prihvaćene, ako se oslonimo na ove četiri stvari.

Šta one predstavljaju? Vidite da li možete da pogodite.

H - honesty (iskrenost), naravno, budi iskren u onome što govoriš, budi ispravan i tačan.

A - autentičnost, samo budi ono što jesi. Jedan moj prijatelj je opisao ovo kao stajanje na sopstvenoj istini, što je divan način za objašnjenje.

I - integritet, budi ono što govoriš, u stvari, radi ono što govoriš, i budi neko kome ljudi mogu da vjeruju.

L - love (ljubav). Ne mislim na romantičnu ljubav, već da drugim ljudima želiš dobro, iz dva razloga. Prvo, smatram da totalna iskrenost nije ono što mi želimo. "O bože, izgledaš ružno ovoga jutra." Možda to nije neophodno. Obavijena s ljubavlju, naravno, iskrenost je sjajna stvar. Isto tako, ako zaista nekome želite dobro, veoma je teško da ga osuđujete u isto vrijeme. Nisam ni siguran da možete te dve stvari raditi u isto vrijeme. Zato, pozdravljajte!

Sada, to što kažete, kao u staroj pjesmi jesu vaše riječi koje govorite, ali takođe je i način na koji govorite. Imate nevjerovatnu kutiju za alat. Instrument je sjajan, a ipak to je kutija koju je malo ljudi otvorilo. Volio bih da malo ispreturam po njoj sa vama i da izvučem nekoliko alata koje biste možda ponijeli sa sobom i poigrali se, i koji će povećati moć vašeg govora.

Registar, na primjer. Falseto registar možda nije baš koristan u većini slučajeva, ali postoji srednji registar. Neću biti baš precizan oko ovoga, za sve vas koji ste glasovni treneri. U svakom slučaju, možete locirati vaš glas. Tako da, ako pričam iz nosa, možete čuti razliku. Ako pričam iz grla, kako i većina nas priča sve vrijeme. Ali, ako želite težinu, morate se spustiti do grudi. Čujete razliku? Glasamo za političare sa dubljim glasovima, tačno je, jer dubinu povezujemo sa snagom i autoritetom.

To je registar.

Potom imamo boju glasa. Način na koji vaš glas djeluje drugima. Istraživanja pokazuju da više volimo glasove koji su bogati, glatki, topli, kao topla čokolada. Ako to niste vi, nije kraj svijeta, jer možete da trenirate. Nabavite sebi glasovnog trenera. Nevjerovatne su stvari koje možete da uradite, disanjem, držanjem, vježbama da biste poboljšali boju vašeg glasa.

Zatim prozodija, obožavam prozodiju. To je pjevušenje, metajezik, koji koristimo da bismo naglasili značenje. Korijen značenja u razgovoru. Ljude koji sve govore u jednom tonu je jako teško slušati, ako nemaju nikakvu prozodiju. Otuda i porijeklo riječi monotono, ili jednolično, jedan ton. Isto tako sada imamo repetitivnu prozodiju, gdje se svaka rečenica završava kao da je upitna, a u stvari nije pitanje, već tvrdnja. Ako ponavljate to iznova i iznova, u stvari ćete ograničiti svoju mogućnost da pričate kroz prozodiju, što mislim da je šteta. Hajde da probamo da prekinemo tu naviku.

Tempo. Mogu da budem veoma uzbuđen i da govorim nešto veoma, veoma brzo, ili mogu da usporim da bih nešto naglasio. Na kraju je, naravno, naša stara prijateljica tišina. Nema ništa lošeg ako u razgovoru imamo malo tišine, zar ne? Ne moramo da ga ispunimo sa "ah" i "hm". Može biti veoma moćna.

Naravno, visina ide često pod ruku sa tempom, ne bi li iskazala uzbuđenje, ali visina može biti dovoljna. Gdje si ostavio moje ključeve? Gdje si ostavio moje ključeve? Tako mala promjena u značenju te dvije rečenice.

I konačno, jačina. Mogu biti veoma uzbuđen koristeći jačinu. Izvinjavam se ako sam preplašio nekoga. Ili vas mogu natjerati da zaista obratite pažnju, ako postanem veoma tih. Neki ljudi kao da emituju program sve vrijeme. Probajte da ne radite to. To se zove limitiranje programa, nametanje vašeg glasa ljudima oko vas bezobzirno i nemarno. Nije lijepo.

Naravno, sve ovo stupa na scenu kada imate da uradite nešto zaista važno. Može biti i stajanje na pozornici i držanje govora. Može biti i prosidba, traženje povišice, svadbeni govor. Šta god da je, ako je zaista važno, sebi dugujete da pogledate u tu kutiju sa alatom, i motor koji će vas pokrenuti, a nijedan motor ne radi dobro bez zagrijavanja. Zagrijte vaš glas.

Praktično

U stvari, dopustite mi da vam pokažem kako. Da li biste ustali na trenutak?

Pokazaću vam šest glasovnih vježbi za zagrijavanje, koje ja radim prije svakog govora koji držim. Svaki put kada budete htjeli da razgovarate s nekim važnim, uradite ovo:

Prvo, ruke gore, duboko udahnite, i izdahnite, ahhhh. Još jednom. Ahhh, veoma dobro. Sada ćemo zagrijati naša usta, i idemo sa ba, ba, ba, ba, ba, ba, ba, ba. Jako dobro. I sada, brrrrrrr, kao kada ste bili djeca. Brrrr. Vaše usne bi sada trebalo da živnu. Sada ćemo početi sa jezikom, sa prenaglašenim: la, la, la, la, la... Sjajno. Postajete stvarno dobri u ovome. I sada, zakotrljajte R. Rrrrrrrrrr. To je kao šampanjac za jezik. I na kraju, ako mogu samo još jednu, profesionalci ovo zovu sirenom. Veoma je dobro. Počinje sa "vi" i prelazi u "av". "Vi" je visoko, "av" je nisko. Idete ovako, viiiiiiavvvvv, viiiiiavvvvv.

Fantastično. Častite sebe jednim aplauzom. Sjedite, hvala vam.

Sljedeći put kada budete govorili, uradite to unaprijed.

Dozvolite mi da sve stavim u kontekst zaključka. Ovo je važna tačka. Ovde se nalazimo sada, zar ne? Ne govorimo baš najbolje sa ljudima koji jednostavno ne slušaju, u okruženju koje je bučno i loše ozvučeno. O tome sam govorio u različitim fazama. Kakav bi svijet bio, ako bismo govorili moćno ljudima koji bi pažljivo slušali u okruženju koje je odgovarajuće? Ili da proširim, kakav bi svijet bio ako bismo zvuk stvarali svjesno i upotrebljavali zvukove svjesno i kreirali naše okruženje svjesno za zvuk? To bi bio svijet koji bi zaista zvučao prelijepo, i gdje bi se razumjevanje smatralo pravilom i to je ideja koja je vrijedna širenja.

Hvala vam na pažnji.

Prevod: Jelena Jevtic