fbpx

Samo starije generacije pamte vrijeme kada je fizičko vaspitanje u školama bilo tretirano kao pravi pravcati predmet i kada mu je bilo pristupano sa velikom ozbiljnošću. Dakako, pričamo o generacijama koje su stasavale prvih decenija nakon Drugog svjetskog rata, tokom ranog perioda Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Socijalizam kao sistem polazi uvijek od pitanja šta je dobro za društvo u cjelini i pokušava da eliminiše sve pojave koje su asocijalne a posebno one koje su antisocijalne. Ponekad je to dobro, a ponekad nije, posebno ne onda kada se vlastodršci zanesu u samouvjerenosti u svoju vaskoliku “mudrost”.

Akcenat koji se stavljao na fizičko vaspitanje kao stvar od opštedruštvene koristi svakako je bio pozitivan. U zdravom tijelu — zdrav duh. A nema zdravog društva bez zdravog duha njegovih pripadnika, niti ga ima bez fizički zdravih ljudi.

Upravo je ta ozbiljnost kojom se pristupalo časovima fizičkog u Titovoj Jugoslaviji vidljiva na ovoj slici koja je 12. marta 1957. godine nastala u 7. gimnaziji u Mariboru, u Ljudskoj (Narodnoj) Republici Sloveniji.

Lokacija: 7. gimnazija, Maribor, Ljudska Republika Slovenija. Datum: 12. mart 1957. godine. Šta nam ova fotografija govori? Govori nam kakav je značaj nekada naša država pridavala školskom fizičkom vaspitanju, a samim tim i budućnosti čitavog društva. Na fotografiji su đaci 7. gimnazije u Mariboru na času fizičkog vaspitanja. 20 odsto đaka te škole redovno je vježbalo u okviru sekcije Partizana.

Ljudsko tijelo, fizička aktivnost, rad, zdravlje: to su stvari koje su se nekada slavile. Nije to samo bilo u socijalizmu; ako pogledamo sokolski pokret tokom Kraljevine Srbije i posebno Kraljevine Jugoslavije, vidjećemo istu tendenciju.

(Doduše, tokom monarhijske faze razvoja naše države nije postojao sistemski pristup fizičkom vaspitanju niti obrazovanju uopšte, već se sve više dešavalo stihijski i bazirano na ličnoj inicijativi. Dovoljno je samo pogledati podatak da je prema popisu iz 1931. godine bilo pismeno 51,5% stanovništva, a u pretkumanovskoj sjevernoj Srbiji 44,91 odsto.)

Danas je sve to izgubljeno.

Djeca se krive u “školskim klupama”, a časovi fizičkog vaspitanja se tretiraju kao duža varijanta velikog odmora, kao da tih četrdeset pet minuta treba potrošiti na relaksaciju mozga i zezanje.

Mnogi uopšte i ne pohađaju časove fizičkog.

Nije ni čudo što smo na dnu evropske ljestvice što se zdravlja tiče. Niti je čudo što nam je društvo u cjelini u stanju u kakvom je.

Djeca se rijetko igraju na ulici, u bašti, na igralištu, rijetko razmjenjuju mišljenja. Danas rijetko mogu dobiti knjigu na poklon, radije video igricu jer su kompjuterske igrice zamijenile razne vrste dječijih grupnih zabava i igara na otvorenom prostoru.

Vezani članci:

Zašto bi boks trebalo da uče djeca u svim školama

Bokserski klub Slavija je sportska ljepotica Banjaluke


Dobrodošli

Hvala Vam što ste izabrali posjetiti moj web sajt.

Na njemu ćete naći stvari koje volim:

  • podatke o meni,
  • mojoj domovini, Republici Srpskoj,
  • mojoj opsesiji, Informacionim tehnologijama i
  • sitnicama koje život čine ljepšim.

Naravno, vidjećete i nešto što se nalazi između redova, moju ljubav i trud da ovaj sajt i komunikaciju prema Vama učinim originalnom, korisnom i atraktivnom i obećanje da neću prestati da se trudim.

Ukoliko nađete da Vam je ova posjeta koristila u bilo kom pogledu, napišite mi to, veoma ćete me obradovati.

Srdačan pozdrav i uživajte u životu!

Dejan MAJKIĆ

Prijatelji sajta

Riješite današnji problem

Igrajte šah - Play chess online