Na Opštim izborima u Bosni i Hercegovini, koji će biti održani u oktobru 2026. godine, prvi put će se koristiti biometrijska identifikacija birača i optički skeneri glasačkih listića. Riječ je o najvećoj tehnološkoj promjeni izbornog procesa u BiH od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Prema informacijama koje je objavila Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine, cilj uvođenja novih tehnologija je povećanje integriteta izbornog procesa, smanjenje mogućnosti izbornih nepravilnosti i brža obrada rezultata. Istovremeno, papirni glasački listić ostaje službeni dokaz glasanja i može se koristiti za ponovno brojanje ili provjeru rezultata.
Međutim, svaka nova tehnologija uvodi i nova pitanja. Jedno od njih odnosi se na nešto što je osnova svakih demokratskih izbora, a to je tajnost glasanja.
Važno je naglasiti da ovaj članak ne polazi od pretpostavke da novi sistem ugrožava anonimnost birača. Naprotiv, očekivano je da je sistem projektovan upravo tako da je štiti. Ali upravo zato što će se prvi put koristiti nova tehnologija, građani imaju pravo razumjeti kako je ta zaštita tehnički ostvarena.
Zašto je tajnost glasanja toliko važna?
Tajnost glasanja nije samo zakonska formalnost. Ona je jedan od osnovnih demokratskih principa.
Ako niko ne može dokazati kako ste glasali, mnogo je teže vršiti pritisak na birače ili ucjenjivati ljude zbog njihovog političkog izbora.
Kod klasičnog papirnog glasanja taj princip je relativno lako razumjeti. Birač se identifikuje na biračkom mjestu, dobije glasački listić, popuni ga iza (po novom ispred) paravana i ubaci u glasačku kutiju. Nakon toga više ne postoji veza između njegovog identiteta i konkretnog listića.
Uvođenjem optičkih skenera proces dobija novi digitalni sloj. Upravo zbog toga prirodno je postaviti pitanje kako je i u tom dijelu sistema očuvana anonimnost birača.
Pitanje na koje nisam pronašao javni odgovor
Pregledom javno dostupnih informacija o novom izbornom sistemu nisam uspio pronaći tehničko objašnjenje koje odgovara na jedno vrlo konkretno pitanje:
Kako je tehnički onemogućeno povezivanje identiteta birača sa sadržajem njegovog glasačkog listića?
To ne znači da takva zaštita ne postoji.
Naprotiv, očekivano je da postoji.
Međutim, način na koji je implementirana nije javno objašnjen u tehničkim detaljima koji bi građanima omogućili da razumiju kako je njihova anonimnost zaštićena čak i u teoriji.
Jedan jednostavan primjer
Zamislimo sljedeću situaciju.
Član biračkog odbora zna da je određeni birač završio glasanje i ubacio glasački listić u skener u 10:17:43.
Ako sistem istovremeno evidentira da je u 10:17:44 skeniran određeni glasački listić, prirodno se postavlja pitanje:
Može li bilo ko ko ima pristup tim podacima utvrditi za koga je taj birač glasao?
Logično je da MOŽE!
Ako je odgovor ne, što bi i trebalo da bude, onda je jednako važno objasniti zašto ne može.
Da li sistem uopšte čuva pojedinačne zapise o skeniranju?
Da li evidentira vrijeme skeniranja?
Da li se čuvaju digitalne slike glasačkih listića?
Ako se čuvaju, kako je onemogućeno da se povežu sa podacima o tome kada je određeni birač glasao?
Upravo su to pitanja koja određuju koliko je sistem otporan na svaki pokušaj narušavanja tajnosti glasanja.
Pitanje koje zaslužuje jasan odgovor
Na osnovu svega navedenog, smatram da bi javnost trebala dobiti odgovor na sljedeće pitanje:
Da li sistem optičkih skenera koji će se koristiti na Opštim izborima u BiH 2026. godine pohranjuje svaki pojedinačni skenirani glasački listić (ili njegovu digitalnu sliku) zajedno sa vremenskom oznakom ili drugim identifikatorom koji omogućava utvrđivanje redoslijeda glasanja? Ako da, koje tehničke i organizacione mjere onemogućavaju da se ti podaci povežu sa evidencijom o tome kada je određeni birač glasao, kako bi se garantovala ustavna tajnost glasanja?
Uz to, bilo bi korisno javno pojasniti i:
- Da li se čuvaju digitalne slike glasačkih listića?
- Ako da, koliko dugo?
- Ko ima pristup tim podacima?
- Kako su tehnički razdvojeni podaci o identitetu birača od podataka koje obrađuje skener?
Transparentnost gradi povjerenje
Povjerenje u izborni proces ne gradi se samo uvođenjem nove tehnologije.
Gradi se i time što građani razumiju kako ta tehnologija štiti njihova ustavna prava.
Ako je sistem projektovan tako da ni pod kojim okolnostima nije moguće povezati birača s njegovim glasom, onda bi upravo to trebalo biti jasno i javno objašnjeno.
Transparentnost ne stvara nepovjerenje.
Transparentnost ga otklanja.
Ali svaka tehnološka inovacija u procesu koji je osnova demokratije mora biti praćena istim nivoom otvorenosti kojim se od građana očekuje povjerenje.
Jer na kraju, nije dovoljno da izbori budu sigurni.
Građani moraju moći razumjeti zašto su sigurni.
