Prije samo nekoliko godina najčešća tema za stolom bila je odlazak. Ko je otišao, ko se sprema, ko još razmišlja. Danas se sve češće priča o nečem drugom, o novoj školi u komšiluku, o putu koji se asfaltira, o velikim kompanijama koje žele da ulažu baš u Republiku Srpsku. Promjena teme nije slučajna. Iza nje stoji odgovorna politika.
Ali umjesto da odmah krenemo brojkama, postavimo pravo pitanje, ono koje bi postavio i ozbiljan svjetski list. Ne "koliko je para uloženo", nego: ulazi li Republika Srpska u novi investicioni ciklus koji zaista može da promijeni ekonomiju? Brojke koje slijede nisu poenta priče. One su dokaz, pa hajde da ih pročitamo kao dokaz.
Koliko je zapravo 611 miliona maraka
Prema riječima premijera Save Minića, više od 611 miliona maraka usmjereno je u lokalne zajednice Republike Srpske. Problem sa ovakvim brojkama je što su prevelike da ih čovjek osjeti. Niko ne nosi 611 miliona u novčaniku, pa nam to ostaje apstraktno.
Zato prevedimo. Kada taj iznos podijelite na dane u godini, dobijete oko 1,67 miliona maraka svakog dana, od ponedjeljka do ponedjeljka, cijele godine. To je novac koji se, dan za danom, pretvara u krovove, učionice, vodovode i puteve širom Srpske. Tako brojka odjednom dobije razmjeru koja se pamti.
Šta ovo znači baš za vas
Najkraće moguće, ovako:
- Ako živite u Republici Srpskoj: vaša lokalna zajednica je vjerovatno dobila sredstva, jer su sredstva dobile sve opštine koje su podnijele zahtjev.
- Ako imate djecu u školi ili vrtiću: dio novca ide upravo u obrazovne objekte, od sanacije škola do novih dvorana i opreme.
- Ako tražite posao: dolazak velikih stranih kompanija i investitora otvara mogućnost novih radnih mjesta u godinama pred nama.
- Ako vozite ili putujete: u toku su radovi na putevima koji se tiču svakoga ko se kreće po Krajini i istoku Srpske.
Gdje tačno ide novac
Da priča ne ostane na velikim riječima, evo konkretno, po mjestima. Ovo su projekti koji su već odobreni ili u toku.
Gdje ide novac
- Prijedor: sanacija jedanaest osnovnih i srednjih škola, ulaganje u koncertnu dvoranu muzičke škole i u komunalnu infrastrukturu
- Trebinje: izgradnja nove zgrade Gimnazije
- Derventa: kapitalni projekti lokalne zajednice
- Srbac: lokalni projekti i infrastruktura
- Pale, Ugljevik, Kotor Varoš, Srebrenica i druge opštine: škole, vrtići, bolnice, putevi i vodovodi
Model po kojem se ovo dijeli je jednostavan i pošten. Same opštine podnose zahtjeve za ono što je njihovim mještanima zaista potrebno, a o tome šta će se graditi ne odlučuje neko daleko, nego ljudi na terenu koji najbolje znaju treba li im prije kanalizacija, škola ili sportska dvorana.
Iza svake zgrade stoji čovjek
Lako je previdjeti da iza svake stavke u budžetu stoji nečiji svakodnevni život.
Uzmite novu zgradu Gimnazije u Trebinju. Na papiru je to jedna linija u tabeli. U životu, to je generacija đaka koja će umjesto u skučenom i dotrajalom prostoru učiti u svijetlim, toplim učionicama. To su nastavnici kojima je lakše da rade i roditelji koji djecu ujutru ispraćaju mirniji. Jedna zgrada, a mijenja svakodnevicu hiljadama ljudi tokom godina.
Ili sanacija jedanaest škola u Prijedoru. Iza te brojke je dijete koje zimi više neće sjediti u hladnoj učionici i porodica kojoj je bezbjednost djeteta u školi prešla iz brige u nešto što se podrazumijeva. Tu se vidi prava vrijednost ulaganja, ne u milionima, nego u ljudima.
"Pa to su samo predizborna obećanja"? Pogledajmo činjenice
Čim se čuje da pred izbore stiže novac u opštine, neko će reći da je to kupovina glasova. Ali pogledajmo šta zapravo stoji iza brojki.
Prema podacima Ministarstva finansija, samo ove godine je iz budžeta za investicije širom Srpske predviđeno oko 750 miliona maraka, a blizu osamdeset odsto tog novca ide u lokalne zajednice. Riječ je o objektima koji ostaju i kada izbori davno prođu. Škola sagrađena ove godine služi djeci narednih trideset godina. Vodovod ne glasa, ali natoči vodu svakoj kući u naselju. Bez obzira na to kako neko gleda na politiku, sama ulaganja su trajna i mjerljiva, a najbolji način da provjerite jeste da pogledate šta se gradi u vašoj opštini.
Putevi koji se tiču svakoga ko se kreće
Dio ulaganja se vidi na putevima, a to osjeti svako ko sjedne za volan. U toku je sanacija prilaznog puta od Klašnica prema Banjaluci, gdje je jedna traka već gotova, a druga se sada radi. Završena je i tenderska procedura za dionicu na Gornjoj i Ravnoj Romaniji, put koji se, po riječima zvaničnika, čekao gotovo pola vijeka. Za ljude koji svakodnevno putuju tim pravcima, to je sat vremena manje u kolima i sigurnija vožnja.
A sada onaj drugi pravac: novac iz svijeta
Dok jedan tok novca ide iznutra, iz budžeta u opštine, drugi tek počinje da pristiže spolja. Republika Srpska je potpisala prvo pismo razumijevanja sa američkom kompanijom Bechtel za određene projekte. Iako je pismo razumijevanja tek prvi korak, dogovor je da se razgovara dalje, ali i taj prvi korak nešto znači, jer pokazuje ko sjeda za sto.
A ko je Bechtel? Jedna od najvećih građevinskih kompanija na svijetu. U našem komšiluku Bechtel je, u konzorcijumu sa partnerom, gradio Moravski koridor u Srbiji, autoput dug preko sto kilometara vrijedan stotine miliona evra. Kada firma takve veličine počne razgovor sa Republikom Srpskom, to je signal koji se u svijetu primijeti. Uz to, predstavnici Investiciono-razvojne banke Republike Srpske trenutno u Njujorku i Čikagu razgovaraju sa investicionim fondovima i bankama zainteresovanim za ulaganja u Srpsku.
Jedna stvar koju većina ljudi ne zna
Kada velika međunarodna kompanija poput Bechtela uđe u razgovore sa nekom regijom, signal ne ide samo toj kompaniji. U ekonomiji se to zove efekat sidrenog investitora. Za velikim imenom obično krenu i banke, dobavljači, konsultantske firme i drugi investitori, jer zaključuju da ako tu ulazi neko ozbiljan, vrijedi pogledati i samima. Zato jedan veliki potpis često otvori vrata za desetak manjih koji se nikada ne pojave na naslovnim stranama, a donesu posao.
Zašto se i ovo tiče običnog čovjeka
Neko će reći da su to daleke priče iz Amerike. Tiču se, i to direktno. Strana ulaganja znače nove fabrike, puteve i proizvodne pogone, a to znači posao. A posao kod kuće znači da mladi ljudi ne moraju da pakuju kofere. Sjetite se samo koliko porodica danas ima nekoga na radu u inostranstvu. Svako veliko ulaganje koje ostane ovdje je razlog više da neko ostane sa svojima.
Pet promjena koje biste mogli prvo primijetiti
- Bolji lokalni putevi tamo gdje su radovi već u toku.
- Obnovljene škole, toplije i bezbjednije za đake.
- Više mjesta u vrtićima kroz ulaganja u predškolske objekte.
- Više građevinskih radova, a time i posla za domaće firme i radnike.
- Nova radna mjesta, kao mogućnost koju otvaraju strane investicije u godinama pred nama.
Prve četiri su nešto što se već dešava. Peta je obećanje budućnosti, i pošteno je da je tako i čitate.
Lijepa vijest, jednostavno rečeno
Vratimo se na pitanje s početka. Ulazi li Srpska u novi investicioni ciklus koji može da promijeni lokalnu ekonomiju? Ovo je "investicioni ciklus", a brojke i projekti koje sam nabrojao su dokaz.
Ali prava vrijednost svega toga ne mjeri se milionima na papiru. Mjeri se danom kada dijete sjedne u topliju učionicu, kada porodica dobije vodu bez prekida, ili kada mlad čovjek nađe posao i ostane tu gdje je odrastao. Zato pravo pitanje nije samo koliko je novca uloženo. Pravo pitanje je koliko će se života zbog toga promijeniti.
A kada se gleda iz tog ugla, ovo je, sasvim iskreno, lijepa vijest.
