Tehnologija koja će vjerovatno imati najveći uticaj na narednih nekoliko decenija je stigla. To nisu društveni mediji. To nisu veliki podaci. Nije u pitanju robotika. Čak nije ni vještačka inteligencija. Iznenadiće vas saznanje da se radi o tehnologiji koja je u osnovi digitalnih valuta kao što je bitkoin. Naziva se Blockchain (srp: Blokčejn).
Nije najzvučnija riječ na svijetu, ali vjerujem da je to sljedeća generacija interneta, i da daje velika obećanja svakom poslu, svakom društvu i svakome od vas pojedinačno.
Proteklih nekoliko decenija, imali smo internet informacija. Kada vam pošaljem email, fajl Power Point-a ili bilo šta, zapravo vam ne šaljem original, već vam šaljem kopiju. To je sjajno. To je demokratizovana informacija. Međutim, kada se radi o imovini - o stvarima kao što je novac, finansijska sredstva kao što su akcije i obveznice, poeni za lojalnost, intelektualna svojina, muzika, umjetnost, birački glasovi, kredit za ugljenik i ostala sredstva - slanje kopije je veoma loša ideja. Ako vam pošaljem 100 dolara, vrlo je važno da novac više nije kod mene.
To su kriptografi dugo nazivali problem "dvostruke potrošnje".
Danas se potpuno oslanjamo na velike posrednike kao što su banke, vlada, velike kompanije društvenih medija, kompanije za kreditne kartice itd. da bismo uspostavili povjerenje u našu ekonomiju. Ovi posrednici izvršavaju logiku svih poslova i transakcija svake vrste razmjene, od dokazivanja autentičnosti, identifikacije ljudi, do kliringa, izmirenja i vođenja evidencije. Sve u svemu, prilično dobro obavljaju posao. Međutim, postoje problemi u porastu.
Za početak, centralizovani su. To znači da se mogu hakovati, i sve više ih hakuju - JP Morgan, federalna vlada SAD-a, LinkedIn, Houm Dipo i drugi su to otkrili na teži način. Odstranjuju milijarde ljudi iz svjetske ekonomije, na primjer, ljude koji nemaju dovoljno novca da bi imali račun u banci. Oni usporavaju stvari. Za email može biti potrebna sekunda da se pošalje širom svijeta, ali može potrajati nekoliko dana ili nedelja dok se novac ne pokrene kroz bankarski sistem u okviru jednog grada. Oni uzimaju znatnu količinu dobiti - 10 do 20 odsto samo da bi poslali novac u drugu zemlju. Zapljene naše podatke, a to znači da od njih ne možemo ostvarivati zaradu niti ih koristiti da bolje upravljamo svojim životom. Naša privatnost je narušena. A najveći problem je što su, sve u svemu, asimetrično prisvojili obilje darova digitalnog doba - imamo stvaranje bogatstva, ali i društvenu nejednakost u porastu.
Šta ako ne bi postojao samo internet informacija, kako bi bilo kada bi postojao internet vrijednosti - neka vrsta ogromnog, globalnog, raspodjeljenog registra koji cirkuliše na milionima kompjutera i dostupan je svima, a gdje bi se svaka vrsta imovine, od novca do muzike, mogla skladištiti, premještati, sa njom se vršiti transakcije, razmjenjivati i upravljati, sve to bez moćnih posrednika? Šta ako bi postojao domaći medijum za vrijednost?
Pa, 2008. godine se srušila finansijska industrija i, možda u pravi čas, anonimna osoba ili osobe po imenu Satoši Nakamoto stvorio je dokument u kome je razvio protokol za digitalni novac koji je u osnovi koristio kriptovalutu zvanu bitkoin. Ta kriptovaluta je omogućila ljudima da uspostave povjerenje i vrše transakcije bez trećeg lica. Ovaj naizgled jednostavan čin aktivirao je iskru koja je zapalila svijet, zbog koje su svi postali uzbuđeni, užasnuti ili na drugi način zainteresovani na mnogim mjestima. Nemojte da vas zbunjuje bitkoin - to je stvar od vrijednosti; raste i pada, a to bi trebalo da vas zanima ako ste špekulant. Šire gledano, to je kriptovaluta. To nije dekretna valuta koju kontroliše država, a to je od većeg značaja. Ono što je zaista zanimljivo ovde jeste tehnologija koja se nalazi u osnovi. Naziva se blokčejn.
Sada prvi put u ljudskog istoriji ljudi sa svih strana mogu vjerovati jedni drugima i međusobno vršiti transakcije. Povjerenje ne uspostavlja neka velika institucija već saradnja, kriptografija i izvjestan pametni kod. Pošto je povjerenje prirodno za tehnologiju, ovo nazivam "protokol povjerenja".
Kako to funkcioniše?
Imovina - digitalna sredstva poput novca, do muzike i svega između - ne čuvaju se na nekom glavnom mjestu, već su raspodeljena u okviru globalnog registra, koristeći najviši nivo kriptografije. Kada se transakcija izvrši, to se objavljuje na globalnom nivou, na milionima računara. Tamo negjde, širom svijeta, postoji grupa ljudi koji se zovu „rudari“. To su rudari bitkoina. Imaju ogromnu računarsku snagu na dohvat ruke - 10 do 100 puta veću od cjelokupne moći Google-a širom svijeta. Ti rudari mnogo rade. Svakih deset minuta, poput otkucaja srca mreže, stvara se blok koji sadrži sve transakcije od prethodnih 10 minuta. Zatim rudari prionu na posao, pokušavajući da riješe neke teške probleme.
Oni se takmiče. Prvi rudar koji otkrije istinu i potvrdi blok bude nagrađen digitalnom valutom, a to je, u slučaju bitkoinovog blokčejna, bitkoin. A zatim, a ovo je ključni dio, taj blok je povezan sa prethodnim blokom i blokom prije njega da bi stvorili lanac blokova. Svaki od njih dobije oznaku sa vremenom, poput digitalnog pečata. Tako ako bih htio da hakujem blok i, recimo, da vama i vama platim istim novcem, morao bih da hakujem taj blok, plus sve prethodne blokove, čitavu istoriju razmjene na tom blokčejnu, ne samo na jednom kompjuteru već na milionima kompjutera, istovremeno, koristeći najviše nivoe enkripcije imajući u vidu najmoćniji kompjuterski izvor na svijetu koji me posmatra. Teško je to obaviti. Ovo je beskonačno bezbjednije od kompjuterskih sistema koje imamo danas. Blokčejn. Tako funkcioniše.
Bitkoinov blokčejn je samo jedan. Postoji ih mnogo.
Itirijumov blokčejn je razvio Kanađanin po imenu Vitalik Buterin. Ima 19 godina i njegov blokčejn ima neke izuzetne sposobnosti. Jedna od njih je da možete sačiniti pametne ugovore. To je otprilike onako kao što i zvuči. To je ugovor koji se samoizvršava, a ugovor reguliše primjenjivanje, upravljanje, izvršavanje i uplatu - ugovor na neki način ima bankovni račun - sporazuma između ljudi. Danas na itirijumovom blokčejnu postoje projekti na putu da urade sve, od stvaranja nove zamjene za berzu do stvaranja novog modela demokratije u kome bi političari odgovarali građanima.
Kako bismo razumjeli kakvu će radikalnu promjenu ovo donijeti, pogledajmo jednu industriju, finansijske usluge. Mašina Ruba Goldberga. To je smiješno komplikovana mašina koja radi nešto veoma jednostavno, kao što je razbijanje jajeta ili zatvaranje vrata. Pa, nekako podsjeća na industriju finansijskih usluga, iskreno. Mislim, provučete karticu u prodavnici na uglu i bitski protok se kreće kroz desetine kompanija, od kojih svaka ima sopstveni računarski sistem, a neki od njih su mejnfrejmovi iz '70-ih, stariji od mnogih ljudi u ovoj prostoriji, i tri dana kasnije se dešava poravnanje. Sa blokčejnovom finansijskom industrijom, ne bi bilo poravnanja, jer su plaćanje i poravnanje ista aktivnost. To je samo sitniš u registru. Tako su Vol Strit i svi širom svijeta, finansijska industrija je veoma uskomešana zbog ovoga, pitajući se da li može biti zamjenjena ili kako da prigrlimo ovu tehnologiju radi uspjeha.
Zašto bi vas bilo briga? Pa, dopustite da objasnim neke primjene. Prosperitet. Prva era interneta, interneta informacija, donijela nam je bogatstvo ali ne i zajednički prosperitet, jer je društvena nejednakost u porastu. To je u srcu cjelokupnog bijesa, ekstremizma, protekcionizma, ksenofobije i gorih stvari koje viđamo u porastu u današnjem svijetu. Bregzit je najskoriji primjer.
Da li bismo mogli razviti neke nove pristupe ovom problemu nejednakosti? Jer, jedini pristup danas je da se preraspodijeli bogatstvo, oporezuje narod i pronese se više okolo. Možemo li unapred raspodijeliti bogatstvo? Možemo li promjeniti način na koji bogatstvo uopšte nastaje demokratizacijom stvaranja bogatstva, angažovanjem više ljudi u ekonomiji, a zatim obezbjeđivanjem da dobijaju poštenu nadoknadu?
Praktični primjeri upotrebe Blokčejn tehnologije
- Da li ste znali da 70 odsto ljudi u svijetu koji posjeduju zemljište ima malo prava na njega? Tako, ako imate malu farmu u Hondurasu, neki diktator dođe na vlast i kaže: "Znam da imaš papir koji kaže da posjeduješ svoju farmu, ali vladin kompjuter kaže da moj prijatelj posjeduje tvoju farmu." Ovo se dešavalo u ogromnoj mjeri u Hondurasu, a taj problem postoji svuda. Hernando De Soto, veliki latinoamerički ekonomista, kaže da je ovo svjetski problem broj jedan u pogledu ekonomske pokretljivosti, što je važnije od posjedovanja bankovnog računa, jer ako nemate važeće pravo na svoju zemlju, ne možete je založiti i ne možete praviti planove za budućnost. Zato kompanije danas sarađuju sa vladama da bi postavile na blokčejn pravo na zemljište. Kada se nađe tamo, to je nepromjenljivo. Ne možete ga hakovati. Ovo stvara uslove za napredak za potencijalno milijarde ljudi.
- Mnogi pisci govore o Uberu, AirBnB-u, Taskrabitu, Liftu i tako dalje, kao o dijelu ekonomije djeljenja. Ovo je veoma moćna ideja, da se slični ljudi mogu okupiti, stvoriti i podijeliti bogatstvo. Moje gledište je da ove kompanije u stvari ne dijele. Zapravo, uspješne su upravo zato što ne dijele. One udružuju usluge i prodaju ih. Šta bi bilo kada bi, umjesto da AirBnB bude korporacija sa 25 milijardi dolara, postojala raspodjeljena aplikacija na blokčejnu, nazvaćemo je BAirBnB, a nad kojom bi u suštini imali vlasništvo svi ljudi koji imaju sobu za iznajmljivanje. Kada neko želi da iznajmi sobu, odu na bazu podataka blokčejna i prelista sve kriterijume, to im pomogne da nađu pravu sobu, a zatim im blokčejn pomogne oko sklapanja ugovora, identifikuje drugu stranu, rukovodi uplatama samo kroz digitalne uplate - ugrađene su u sistem. Čak se bavi i reputacijom, jer ako ona ocjeni sobu sa pet zvezdica, ta soba je tamo, ocjenjena je i to je nepromjenljivo. Dakle, remetioci velike ekonomije djeljenja u Silicijumskoj dolini bi se mogli poremetiti, a to bi bilo dobro za prosperitet.
- Najveći priliv sredstava iz razvijenog svijeta ka zemljama u razvoju nisu korporativna ulaganja, a to čak nije ni strana pomoć. To su doznake iz inostranstva. U pitanju je globalna dijaspora; ljudi su napustili zemlju svojih predaka i šalju novac svojim porodicama kod kuće. To je 600 milijardi dolara godišnje i u porastu je, a te ljude pelješe. Anali Domingo je kućna pomoćnica. Živi u Torontu i svakoga mjeseca odlazi u poslovnicu Western Union-a sa nešto gotovine da bi poslala doznake svojoj mami u Manili. To je košta oko 10 odsto; potrebno je četiri do sedam dana da novac tamo stigne; njena mama nikada ne zna kada će stići. Oduzima joj pet sati nedeljno da to uradi.
Prije šest mjeseci, Anali Domingo je upotrebila blokčejn aplikaciju zvanu Abra. Sa svog mobilnog telefona je poslala 300 dolara. Otišlo je direktno na mobilni uređaj njene mame, bez posrednika. Kada je njena mama pogledala svoj mobilni - poput Uberovog interfejsa je, tu su Abrini „blagajnici“ koji se kreću okolo. Ona klikne na blagajnika koji ima pet zvezdica, a koji je udaljen samo sedam minuta. Tip se pojavi na vratima, da joj filipinske pezose i ona ih stavlja u novčanik. Cijela stvar je trajala nekoliko minuta i koštala ju je dva odsto. Ovo je velika prilika za prosperitet. - Najmoćnija imovina digitalnog doba su podaci. Podaci su zaista nova kategorija imovine, možda veća od prethodnih kategorija, kao zemljište u agrarnoj privredi, industrijski pogon, ili čak novac. Svi vi, mi stvaramo te podatke. Mi stvaramo tu imovinu i ostavljamo trag digitalnih mrvica za sobom dok se krećemo kroz život. Te mrvice se sakupljaju u vaš odraz, vašu virtuelnu ličnost. Vaša virtuelna ličnost može znati više o vama nego što vi znate, jer se ne možete sjetiti šta ste kupili ili rekli prije godinu dana, niti koja je bila vaša tačna lokacija prije godinu dana. A vašu virtuelnu ličnost ne posjedujete vi a to je veliki problem.
Danas postoje kompanije koje rade na tome da stvore identitet u crnoj kutiji, vašu virtuelnu ličnost koju vi posjedujete. Ta crna kutija se kreće sa vama dok putujete svijetom i veoma je škrta. Daje samo djelić informacije koji je neophodan da se nešto uradi. Pri većini transakcija, prodavac čak ni ne mora da zna ko ste. Samo treba da zna da je dobio uplatu.
Zatim avatar čisti sve te podatke i omogućava vam da ih unovčite. To je sjajna stvar jer nam takođe može pomoći da zaštitimo privatnost, a privatnost je osnova slobodnog društva. Hajde da vratimo vrijednosti koje stvaramo pod svoju kontrolu, gdje možemo imati vlasništvo nad svojim identitetom i odgovorno upravljati njime. - Postoji znatan broj kreatora sadržaja koji ne dobijaju poštenu nadoknadu jer je uništen sistem za intelektualnu svojinu. Uništilo ga je prvo doba interneta. Uzmite muziku. Muzičarima ostaju mrvice na kraju čitavog lanca ishrane. Znate, ako ste tekstopisac prije 25 godina i napišete pjesmu koja je hit, dobije milion singlova, mogli ste dobiti honorar od oko 45 000 dolara. Danas, ako ste tekstopisac i napišete pjesmu koja je hit, dobije milione preslušavanja, ne dobijate 45 hiljada, dobijete 36 dolara, dovoljno da kupite finu picu.
Imodžen Hip, pjevačica i tekstopisac, dobitnica Gremija, sada postavlja muziku u blokčejn ekosistem. Naziva ga "Micelija". Ta muzika ima pametan ugovor kojim je obuhvaćena i ta muzika štiti njena prava na intelektualnu svojinu. Želite da poslušate pesmu? Besplatno je, ili možda nekoliko mikrocenti koji odlaze na digitalni račun. Ako želite da stavite pesmu u svoj film, to je drugo, i naznačena su prava intelektualne svojine. Želite da napravite melodiju za mobilni? To je drugačije. Ona opisuje kako pjesma postaje posao. Nalazi se na toj platformi promovišući samu sebe, štiteći prava autora, a pošto pjesma ima sistem uplate u smislu bankovnog računa, sav novac odlazi umjetniku i oni kontrolišu industriju umjesto tih moćnih posrednika.
E, sad, ovo nije samo za tekstopisce, već za bilo koje kreatore sadržaja, kao što je umjetnost, pronalasci, naučna otkrića, novinari. Postoje raznorazni ljudi koji ne dobijaju pravičnu nadoknadu, a sa blokčejnom će biti u mogućnosti da zatrpaju blokčejn novcem, a to je sjajna stvar.
Dakle, ovo je pet prilika od desetine da se riješi jedan problem, prosperitet, a to je jedan od bezbroj problema na koje se blokčejnovi mogu primjeniti.
Naravno, tehnologija ne stvara prosperitet, već ljudi. Ali, ono što vam predočavam je da je, još jednom, duh tehnologije pobjegao iz boce i prizvala ga je nepoznata osoba ili osobe u ovo nesigurno vrijeme ljudske istorije, a pruža nam drugi pokušaj, drugu priliku da iznova ispišemo mrežu ekonomske moći i stari poredak stvari, kao i da riješimo neke od najtežih problema svijeta, ako budemo voljni za to.
Prevod: Ivana Krivokuća
Vezati tekst:
Estonija pobornik digitalnog i novih tehnologija
