Nokijino pristajanje da proda dio kompanije koji se bavi mobilnim telefonima Microsoftu za 7.2 milijarde dolara je bio prilično dobar potez s obzirom na to da bi za svega godinu dana taj dio mogao da vrijedi – ništa. Ovaj potez takođe oslikava ozbiljan pad Nokije koji se desio posljednjih godina.
Ne toliko davno, Nokija je bila dominantan proizvođač mobilnih telefona koji nije pratio već je bio praćen. Danas, kompanija drži svega 3 odsto ukupnog svjetskog tržišta telefonima.
Ono što se desilo Nokiji nije tajna: smrvili su je Apple, Google, Samsung i još neki veliki igrači. Međutim, razlozi za taj neuspjeh su znatno misteriozniji. Nokija je oduvijek bila u stanju da se lako adaptira, da ulazi i izlazi iz brojnih različitih poslova – papir, struja, gumene čizme...
Kompanija je nedavno ponovo uspjela da se ponovo uzdigne iz pepela. Godinama je kompanija bila konglomerat, sa velikim brojem različitih poslova koji su operisali pod Nokijinim logoom. Ranih devedesetih godina prošlog vijeka, očekujući uspon mobilnih telefona, izvršni direktori riješili su da se otarase svega drugog sem telekomunikacija.
Ono što je još iznenađujuće jeste činjenica da je kompanija prvi smartfon predstavila 1996. godine i napravila je prototip za ekran osjetljiv na dodir. Do kraja devedesetih godina tu je bio i prvi telefon koji je imao pristup internetu. Kompanija je trošila ogromne količine novca na razvoj i osmišljavanje novih proizvoda.
Ono što Nokija nije uspjela da uradi jeste da sav taj novac i istraživanja prevede u uređaje koji su ljudi željeli da kupe.
Jedan način da se ovo objasni jeste da se istakne da je Nokija bila inženjerska kompanija kojoj je bilo potrebno znatno više vještine u marketingu. Međutim, ovo nije potpuno tačno s obzirom na to da je kompanija u jednom trenutku bila poznata po svom marketingu i bila je jedna od rijetkih kompanija koje su uspjele da svoje uređaje predstave kao modne dodatke.
Ono što je znatno preciznije objašnjenje jeste da je Nokija u srcu bila hardverska kompanija, znatno više nego softverska, i njeni inženjeri su bili eksperti u pravljenju uređaja, ali ne i stvaranju programa koji su pokretali te sprave.
Na samom kraju, kompanija je duboko podcijenila važnost softvera, uključujući tu i aplikacije koje rade na smartfonima.
Softver je godinama bio zanemarivan od strane inženjera. Poređenja radi, Appleovi stručnjaci su na softver i hardver gledali kao na podjednako važne dijelove cjeline.
Ne samo da kompanija nije uspjela da shvati važnost softvera, Nokija je podcijenila važnost tranzicije na smartfone. I ovo je bio, kada sada pogledamo, klasičan potez kompanije koja je bila zarobljena u svojoj slavnoj prošlosti.
Najveći dio profita u kompanijinom poslu sa mobilnim telefonima u 2007. godini nije dolazio od smartfona.
Prebacivanje velikog dijela resursa na proizvodnju vrhunskih smartfona koji su izgledali kao mali posao, što su smartfoni i bili 2007. godine, izgledalo je kao rizičan potez.
U tom smislu, pad Nokije je dijelom rezultat oklijevanja da kompanija uđe u novu eru.
Uz sve ovo, postojala je još jedna greška. Nokia je precijenila snagu svog brenda i vjerovala je da će, uprkos tome što je kasno ušla na tržište smartfona, vrlo lako uspjeti da uhvati priključak sa konkurencijom.
Godinama nakon uspjeha iPhonea, Nokija je nastavila da insistira da će superioran dizajn hardvera osvojiti kupce.
Visokotehnološka era naučila je ljude da očekuju konstantnu inovaciju, kada kompanije ispadnu iz trke ili izostanu, korisnici će ih bez oklijevanja kazniti.
Kasno i neadekvatno – kombinacija koja se pokazala smrtonosnom za Nokiju.
NAPOMENA: Ako želite da promovišete link u ovom članku, javite mi.
Ako vam se ovaj članak dopao, lajkujte FB stranicu DM Spot, Twitter ili LinkedIn i budite obavješteni kad novi članak bude objavljen.