trol

Profesori sa univerziteta u Madisonu u Wisconsinu naučno su potvrdili kako je uticaj negativnih komentara na ostale korisnike i čitaoce daleko veći nego što mislimo. Odaberite bilo koju vijest na nekom portalu, temu na nekom forumu ili neki status na Facebooku, a zatim pogledajte komentare ispod tih tekstova. Sigurno vam neće trebati puno vremena da naletite na komentare poput: 'Ko je budala koja je napisala ovaj tekst?', 'Baš me zanima koliko novca smo platili za ovu budalaštinu!', 'Žalosno je da ove idiote neko plaća!' I tako unedogled možete čitati listu uvreda i negativnog promišljanja čitalaca nezavisno o temi o kojoj se piše.

Zanimljivo je da se u komentarima često više mogu pročitati mišljenja o autoru, nerijetko vrlo uvredljiva ili negativno razmišljanje o nečem drugom, a najmanje o temi o kojoj se u tekstu govori. Ako sumnjate u to i smatrate da su negativni i prostački komentatori ispod tekstova u manjini, nedavno je čak i naučno potvrđeno kako je uticaj takvih komentara na ostale korisnike i čitaoce daleko veći nego što mislimo.

Profesori sa univerziteta u Madisonu u Wisconsinu proveli su opsežno istraživanje o 'trolanju' s negativnim komentarima na internetu i došli do zaključka kako je dovoljna čak i mala količina negativnih komentara kako bi se promijenila percepcija i način razmišljanja korisnika koji imaju objektivno mišljenje o nekoj temi.

Naime, htjeli to priznati ili ne, moć negativnih komentara ogromna je i puno veća od uticaja koji imaju objektivni komentari. Uostalom, ne morate previše kopati po internetu kako biste došli do tog zaključka.

Kako se ponašati na internetu?

Dovoljno je pogledati domaće portale i vidjećete da ispod većine tekstova postoji nekoliko komentara pored kojih je napisano upozorenje da je komentar obrisan zbog neprimjerenih sadržaja, a gotovo svaki portal upozorava korisnike kako je zabranjeno vrijeđanje i bilo koja druga vrsta omalovažavanja ili diskriminacije.

Do prije par godina, takva upozorenja bila su rijetkost, ali danas su istaknuta na vidljivom mjestu. O uzrocima ovoga trenda raspravljaju svi – internet stručnjaci, sociolozi i psiholozi i još nije potpuno jasno kakvo je ponašanje na internetu društveno prihvatljivo.

'Iako sam veliki pobornik slobode govora, u ovakvim situacijama ona pokazuje svoje najružnije lice. Prije internet revolucije u medijima koja je otvorila mogućnost da svako učestvuje u stvaranju medijskog sadržaja, najveći dio sadržaja stvarali su ljudi koji imaju ime i prezime, koji su postigli nešto u životu i ostavili trag na području svog interesa. Danas smo svjedoci pomalo bizarne situacije da komentari anonimnih korisnika mogu biti čitaniji od samog članka. Ima izuzetaka u kojima masa ljudi pozitivno reaguje na neku toplu, ljudsku priču i u tome zapravo vidimo koliko čitalaca žude za zdravim sadržajem u medijima.

Za autentičnim bijelim sadržajem gdje nema ni crnila ni žutila. Jer kada se dogode te tople ljudske priče, onda su ti 'hejterski' komentari u izrazitoj manjini. U svim ostalim situacijama oni zavladaju. Jedan od uzroka je taj što tako ljudi liječe svoje frustracije. Mnogi su uvjereni da na taj način bježe od marginalnosti koju osjećaju u svom životu. Umisle da vrijede više jer će njihov komentar moći vidjeti mnogo ljudi. Jednostavno, da bi se uzdigli u vlastitim očima, moraju spustiti nekome drugom. Vrijeđanje, psovanje, omalovažavanje, bez ikakvih argumenata, postaje im prirodan saveznik. To im može dati osjećaj moći čime onda barem privremeno zatome osjećaj nemoći u svom životu. Osim toga, zreliji pojedinci koji imaju afirmativne komentare rjeđe osjećaju potrebu izraziti ih jer se ne žele upuštati u tu močvaru plitkih i uvredljivih komentara koji vladaju tim prostorom, slično kao što porodica ne žele ići na stadione ako njima vladaju huligani', ističe sociolog Bruno Šimleša.

'Hejtanje' ima veći uticaj

Slično o ovom 'hejterskom' fenomenu misle i brojni drugi stručnjaci, a profesori na univerzitetu u Madisonu su do naučne potvrde o pogubnom uticaju negativnih komentara na internetu došli na vrlo jednostavan način.

Na dva bloga stavili su identičan tekst o nanotehnologiji, ali su komentare podijelili na pozitivne i negativne, pa su tako na jednom blogu ostavili samo pozitivne, a na drugom samo negativne. Zatim su tekstove dali čitaocima koji su nakon čitanja pozitivnih komentara ostali pri istom mišljenju. Ali kada su pročitali tekst i negativne komentare, počeli su preispitivati svoje mišljenje i izvlačiti primjere zašto je nanotehnologija štetna.

Međutim, izvan interneta vrlo rijetko ćete se susresti s takvim 'huliganskim' razmišljanjima iz čega proizlazi da su internet i anonimnost zapravo sjajno plodno tlo za negativnosti sa svih strana kojima je na kraju čak i posvećeno jedno naučno istraživanje. Ali iako je ovo klasičan internet fenomen, njegovi se korijeni nalaze u stvarnom životu.

'Velik dio ponašanja određen je našim društvenim ja. Ponašamo se na određeni način jer želimo ostaviti određeni utisak. Tako ćemo biti pristojniji, uviđavniji ili nesebičniji nego što zaista jesmo, jer želimo da nas tako dožive drugi. Nekim je ljudima važnije kako ih doživljavaju drugi, nego što o sebi govore svojim djelima. Sve to se raskrinka kada su zaštićeni anonimnošću jer tada se uopšte više ne brinu za svoje društveno ja i kako će ih neko doživjeti i onda se razmaše ta primitivnost i nepromišljenost.

Često se događa i to da se žele suprotstaviti ljudima u svom životu, ali za to nemaju ni hrabrosti ni mudrosti pa ono što bi željeli reći svojim šefovima, roditeljima ili partnerima istresu na neku javnu ličnost koju uopšte ne poznaju. A često se dogodi i to da ta ličnost u svom intervjuu kaže nešto što negira njihova uvjerenja pa umjesto da preispitaju osnovanost svojih uvjerenja, jednostavnije je napasti tog 'glupana ili glupaču'. Koji god da je razlog, takva komunikacija pokazuje intelektualno i životno siromaštvo', zaključuje Šimleša.

NAPOMENA: Ako želite da promovišete link u ovom članku, javite mi.

Ako vam se ovaj članak dopao, lajkujte FB stranicu DM Spot, Twitter ili LinkedIn i budite obavješteni kad novi članak bude objavljen.