Evo šta je glavni inženjer britanske Pošte, ser Vilijam Pris, rekao 1878: „Amerikanci imaju potrebu za telefonima, ali mi ne. Imamo pregršt dječaka kurira”.Ili šef velikog proizvođača kompjutera 1977: „Nema razloga da bilo ko posjeduje kompjuter u svom domu”.
A šta kažete na ovo, od jednog analitičara 2001. o Appleovim planovima da otvori lanac maloprodajnih radnji: „Dajem im dve godine prije nego što ugase svijetlo na veoma bolnoj i skupoj grešci”.
Ovaj posljednji citat je članak iz arhive Business Weeka koji se posljednjih nekoliko dana vrti po netu. Autor je analizirao planove Stiva Džobsa i zaključio da su nerazumni. A njegova kolumna je puna rečenica koje, deceniju kasnije, djeluju čudno.

Evo riječi bivšeg direktora finansija u Appleu, Džozefa Gracijana: „Appleov problem je što i dalje vjeruje da je način da napredujete taj da služite kavijar u svijetu koji je, izgleda, sasvim zadovoljan sirom i krekerima”. A evo savjeta od autora pomenutog članka vezanog za pristup novim proizvodima: „Dobar korak bi bio da se skine taj veo ‘tajnovitosti’ koji obavija svako objavljivanje novog proizvoda”. Tekst se završava poentom: „Možda je vrijeme da Stiv Džobs prestane da razmišlja toliko drugačije od ostalih”.
U 2012. znamo da je Appleova maloprodajna operacija bila impresivan uspjeh. Jedan izvještaj od prošle godine pokazao je da su te prodavnice imale bolju prodaju po kvadratnom metru od bilo kog drugog trgovačkog lanca u SAD - sedam puta više nego Best Buy, recimo. A što se tiče kavijara na meniju - u smislu proizvoda sa luksuznim cenama - ili opsjednutosti tajnovitošću, obje strategije su se pokazale kao prilično dobre u danas najvrednijoj kompaniji na svijetu.

Decenija „drugačijeg razmišljanja” Stiva Džobsa transformisala je IT industriju.

Ali lako je biti general poslije bitke. Te 2001. u vrijeme ekonomske nesigurnosti i propasti mnogih dotcom kompanija, otvaranje novog lanca maloprodaje djelovalo je smjelo, ako ne i ludo odvažno. Sa prodajom koja se selila online, mnoge radnje elektronskih uređaja su se mučile sa profitom.

Te 2001. bilo je uvriježeno mišljenje da su kompjuteri postali uniformisane bež kutije, a protošači vrlo oprezni kad je riječ o cijeni. Tako da je bilo teško shvatiti da će da upali ako im kažete da treba da plate duplo za nešto samo zato što izgleda bolje.

Da je Apple ostao samo kompjuterska kompanija, predviđanja iz članka bi možda i bila tačna. Umjesto toga, Džobs je uspio da se prebaci na muziku preko iPoda, potom na mobilne kompunikacije sa iPhoneom i, konačno, da redefiniše značenje kompjutera nastankom iPada.

Uspjeh svih ovih proizvoda bio je ukorijenjen u filozofiji kojoj se rugao nekadašnji CFO te kompanije - da ljudi više vole kavijar od sira i krekera. Perfekcionističko obraćanje pažnje na estetiku djelovalo je pomalo luckasto 2001. kada je industrija imala gubitak od 25 miliona dolara a Stiv Džobs govorio hrabro o „godini punoj izazova za nas i naš biznis”.

Ali Apple je dokazao da bi ljudi platili više - mnogo više - za proizvode koji su i lijepi i funkcionalni. Kada su još i izloženi u atraktivnim prodavnicama, za razliku od one „prodaj jefitno i baci ih na gomilu”.

NAPOMENA: Ako želite da promovišete link u ovom članku, javite mi.

Ako vam se ovaj članak dopao, lajkujte FB stranicu DM Spot, Twitter ili LinkedIn i budite obavješteni kad novi članak bude objavljen.