Zašto sam prestao da pišem latinicom i kako sam blog prebacio na ćirilicu
Juče sam uzeo papir i olovku i vežbao pisanu ćirilicu. Nisam pisao na ćirilici 31 godinu. Prepisivao sam vesti na nekoliko strana u svesci, čisto da mi pokret ponovo uđe u ruku.
Tamo negde u 5. razredu osnovne škole počeo sam da pišem latinicom. Tada su svi pisali ćirilicom u razredu, a meni se nekako činilo cool da pišem latinicom. Em se koristi u engleskom, em sam bio drugačiji od drugih. Međutim, iz današnje perspektive 30 godina kasnije, izgleda da su i drugi to mislili jer je svuda oko nas latinica.
Imam utisak da je naše pismo ugroženo. Ne bih da ga izgubimo. Možda je inat ali posle tri decenije rešio sam da ja lično prestanem da pišem latinicom. Ćirilicu, kao i mnoge druge delove naše kulture, svakodnevno melje globalistički mlin. Problem je u tome što je većina ljudi pobrkala globalizam i kosmopolitizam, a velike su razlike između ta dva.