Stručno usavršavanje za mene ima poseban značaj, obzirom da samostalnost i proces evroatlanskih integracija, stvaraju potrebu da država osposobi i ojača svoje kapacitete u novim sektorima i novim oblastima. Okruženje u kojem se danas posluje bitno se promijenilo u odnosu na raniji period. Promjene se ne osjećaju samo na političkom nivou, već obuhvataju i organizaciju i utiču na svakodnevni rad svih segmenata sistema u državni. Socijalni i ekonomski napredak podriva stare pretpostavke koje se odnose na ulogu hijerarhije i hijerarhijskog načina rada.

Tehnološki napredak je transformisao načine rada, a posebno način komunikacije kako iznutra, tako i iz vana.

Naučni napredak je doprinio bržoj razmjeni informacija između organa kao i društva u cjelini. Organizaciona savršenost počinje angažovanjem pravih ljudi, ali stalne promjene zahtijevaju  kontinuirano osposobljavanje i usavršavanje. Dakle, u slučajevima u kojima je promjena pravilo, usavršavanje mora da bude kontinuirano.

Iz tog razloga kao zaposlenik ja sam posvećeni stalnom učenju. Ovo se naizmjenično povezuje sa drugim elementima reforme, uključujući nove profesionalne strukture, profesionalno usavršavanje i poboljšanu mobilnost, u cilju omogućavanja punog potencijala. Obuka je glavni instrument  za usavršavanje, a takođe predstavlja i važan dio reformskog procesa. Stoga je, važno da se iskoristi prilika za napredovanje i poboljšavanje svojih znanje i sposobnosti, a ja sam se tome u potpunosti posvetio.