Znam da ovu stranicu prati puno ljudi koji nisu u svijetu IT-a, i ovim putem se obraćam upravo njima, predpostavaka je da ostali ovo dobro znaju.
Ako vidite da vaše dijete ima želju da se bavi ovim našim programersko-sistemaškim poslovima, motivišite ga, pomozite mu. Pitajte nekog kako. Pitajte mene, pomoćiću. Ali ako vam dijete nema te predispozicije, nemojte po svaku cijenu praviti od njega roba vaše ideologije. A od nas psihoterapeute.
Baš je opipljiv trend ljudi iz svih branši da djecu po svaku cijenu uguravaju u društvo programera/IT-evca, a djeca jednostavno žele da se igraju na kompu. Ne interesuju ih velike ideje njihovih roditelja.
"Idi uči sine, to poslije samo sjediš i pare padaju sa neba a ti ništa ne radiš"...
Nije tako.
Ovo je ozbiljan posao. Odričeš se svega da bi uspio. Radiš i učiš noćima i danima. Nekad plaćaš cijenu koje nisi ni svjestan sve dok ti ne donesu račun, najčešće medicinski.
Biti dio IT-a znači živjeti IT, disati IT. Gdje ljudi vide lijepo urađeni meni, ti vidiš da je neko zajebao padding za 10 piksela. Gdje ljudi vide besplatan interent, ti vidiš bezbjednosni propust. Sva tehnološka magija tebi više nije privlačna iz istog razloga kao i ostalim ljudima.
Mnogo klinaca je prošlo na ovaj forsirani način pored mene, neki od njih su stvano bili talentovani ali ne za IT. Orijetnaciono gledano od svih njih samo sin jednog prijatelja ima realnu šasnu, on voli, razumije, i lijepo mu ide.
Djetetu ne pomažete time što mu kažete da mora, samo mu stvarate još jedan dodatni pritisak. Zar mu nije malo odrastanje, pubertet i svi ostali problemi sa kojima se suočava u školi?
Ja sam sa mojim klincima probao, pogurao ih ka ITu, naletio na otpor i odmah stao.
Videćemo, možda hoće da budu muzičari, veterinari, građevinari ili su još premali da bi znali šta hoće. Šta god bili, biće i dalje moja djeca.
Autor: https://www.facebook.com/LudiSistemas
Vezani tekst:
Ako vam se ovaj članak dopao, lajkujte FB stranicu DM Spot, Twitter ili LinkedIn i budite obavješteni kad novi članak bude objavljen.
